Priča s Parkside alatom meni je i više nego poznata iz privatnog života, ali u biznisu se isti efekt događa češće nego što si želimo priznati. I jednako pogađa poduzetnike i poduzetnice.
Posebno kad radiš sam, pa za svaki problem sam tražiš rješenje. Ili kad si toliko ambiciozan da u svemu vidiš priliku za novi posao, novu uslugu ili proširenje postojećeg biznisa.
Recimo, puno vremena trošiš na ponude. Skupljaš podatke iz mailova, prepisuješ ih, slažeš dokument i provjeravaš jesi li nešto zaboravio. Kad kupac traži izmjenu, opet otvaraš nekoliko prozora.
Imaš problem i tražiš rješenje.
Skužiš da se dobar dio toga može automatizirati. Nađeš alat i čovjeka koji pokazuje kako sve povezati.
Mogao bi platiti nekome da ti to složi, ali sad te zanima kako stvar radi. Ako naučiš, moći ćeš poslije sam mijenjati što ti treba.
Kupiš alat i upišeš edukaciju.
Dok učiš, otvaraju se nove mogućnosti. Ovo može povezati i upite s weba, slati podsjetnike, pripremati izvještaje. Gledaš što su drugi napravili i proučavaš dodatne opcije.
Kad već ulažeš vrijeme i novac, želiš ući u srž.
I onda još jedna ideja.
Ako ovo treba tebi, treba i drugim poduzetnicima. Mogao bi im to slagati. Već razmišljaš kako bi izgledala usluga i koliko bi je naplatio.
U međuvremenu stigne upit za ponudu. Napraviš je kao i prošlu. Hitno je, ali svoj postupak automatike još nisi složio. Budeš, samo da uhvatiš vremena.
Na kavi netko spomene da gubi sate na administraciju. Odmah imaš ideje. Objasniš mu što bi mogao povezati i pokažeš svoj primjer.
Za drugoga jasno vidiš što treba napraviti.
Kod tebe ipak ima posebnosti. Tvoj način rada ima iznimke. A naišao si i na drugi alat koji bi možda bio bolji.
Pa pogledaš i njega.
Skupljaš edukacije, alate i tehnike. Učio si, istraživao, isprobavao. Ne može se reći da nisi radio na tome.
Samo što ponude još slažeš gotovo kao prije.
Nešto si povezao, nešto testirao. Dio radi, dio treba doraditi. Imaš što raditi svaki dan, a ono zbog čega si krenuo ostaje poludovršeno.
I tako danas oko tebe hrpa poslovnih "Parkside alata". Kupljenih, proučenih, djelomično isprobanih. Čekaš priliku da neki izvučeš i pobjedonosno kažeš: „Imam baš ono što treba!”
Tješiš se da je sve to ulaganje u osobni i poslovni razvoj. Nije bačeno vrijeme i novac. Možda nastane i novi posao, prilike su tu blizu.
„Nikad ne znaš kad će mi to zatrebati.”
Sad već pišeš ponude za uslugu automatizacije ponuda. A svoje još slažeš po starom.
Ah, jedan lijepi začarani krug i "moram znati još i ovo". 🙂
Nego, čisto da vam bacim bubu u uhu: ovaj scenarij nije do novih tehnika, vještina i alata. Do toga je kako se osjećaš i kako sebe percipiraš u usporedbi sa svijetom i okolinom u kojoj se nalaziš. I biznisom koji vodiš, naravno.
Ima dublja priča oko toga.