John Rambo, američki vojnik koji je proživio svakakve grozote u ratnim situacijama, odlučio je kako se nema više namjere baviti se tom rabotom. No, prilike su ga natjerale i jednostavno se morao vratiti na bojišnicu kako bi spasio svog dobrog prijatelja. Bilo je teško, bilo je krvavo, bilo je gadno, no Rambo je snažan momak, pun ožiljaka iz različitih smrtonosnih situacija no isto tako i pun iskustva i znanja. Krenuo je s malom ekipom, no glavni posao je napravio sam i spasio svog prijatelja.

Commando (John Matrix – glumi Arnold Schwarzenegger) umirovljeni je komandos američke vojske. Odlučio je kako mu je dosta teškog ratničkog života, te se odselio u planine gdje s kćerkom živi u idili prirode. No, pojavili su se zli ljudi, kidnapirali mu dijete, zaprijetili da treba odraditi prljav posao ili će u protivnom izgubiti svoju voljenu kćer. John ne pristaje na ucjene, te je odlučio u manje od 24 sata ispraviti nepravdu, eliminirati zle ljude, spasiti kćer i vratiti se svom idiličnom životu. Kako je bilo riječ o ekstremnoj situaciji, nije imao vremena okupiti ekipu i jedino što mu je preostalo jest krenuti sam. I uspio je.

Bilo koji film sa Steven Segalom (moj omiljeni glumac). Borio se Steven protiv mafije, jakuze, multinacionalki koje zagađuju, korupcije, vanzemaljaca, anoreksije, loše edukacije ili bilo koje druge nepravde u svijetu u kojem živi. Uz njegove karate poteze, ledeni pogled, smirenost i naravno, nerazumijevanje okoline (zato uvijek i jest sam) uz tešku borbu (uvijek sam i usamljen), poneku modricu i koji potrgani komad odjeće, on uvijek pobjeđuje. Naravno, sam bez ičije pomoći (barem ne da je ta pomoć bila presudna) moj dragi Steven pobjeđuje.

Akcijski junak

Vjerujem da gornji opis izaziva podsmjeh gotovo svakog čitatelja ovih nekoliko redaka. “Američki limunada filmići”, “Da, da… pa to je samo film. Pusti mozak na pašu”, “Ja ne gledam takve gluposti”, “To nije realno.” Vjerujem da vam je prostrujilo kroz glavu. No, prema mojem iskustvu zadnjih godinu dana počeo sam primjećivati da ipak postoji neka veza ljudi mene i akcijskih junaka. Veza koja mi je svakog dana sve jasnija, veza koju sam i sam osobno proživio i s vremena na vrijeme je proživljavam. A to je da (gotovo) svatko od nas želi biti akcijski junak. Želimo sve sami napraviti, sami krčiti tešku prašumu, odvaljivati kamenje i planine, liječiti rane i na kraju zabiti gol. Sami, sami i sami! Želimo biti heroji, a neka nas drugi oko nas slave, časte, štuju, uzdižu… neka nam se dive. Jer smo uspjeh postigli sami.

Ego

Hmmm… jesam li ja to nagazio na ego? No gdje ima dima ima i vatre. Kako komuniciram sa jako puno različitih ljudi, managera, vlasnika firmi i poduzetnika, počeo sam primjećivati jedan vrlo čest uzorak u ponašanju. Radi se o tome da velika većina tih ljudi u komunikaciji često spominje kako sami trebaju riješiti neku situaciju, problem, izazov ili što već, te će se tek onda moći prepustiti, opustiti ili što je već bitno napraviti da bi krenuli na drugu / višu razinu. Što god druga / viša razina bila.

• “Baš sada imam gadnu situaciju s obitelji i to moram sam riješiti. Nakon toga ti se javim za onaj projekt.”
• “Ma nisam ja nikakav control freak, no moram srediti praćenje što mi ljudi rade kako bih to znao. Nemam vremena to još napraviti, a nitko drugi osim mene ne zna što trebam.”
• “Dižem se ujutro u 6, naravno da imam doručak, malo vježbe, na poslu sam u 8:30, malo internet i onda radim cijeli dan do 19 sati. Ručak je obavezan, no nekad ga i preskočim. Imam jako puno posla, sada smo u fazi implementacije projekta x i nakon toga bi trebalo biti drugačije. Ja sam jako bitan, štoviše moram odraditi par jako važnih koraka.”

Kad ih pitam s kim to rade i tko im pomaže, odgovori često budu kako imaju tim oko sebe, no oni (tim) ne kuže sve detalje do kraja pa moraju veći dio posla odvaliti sami. Dio ljudi će reći kako im nitko ne treba, jer to mogu i moraju sami napraviti – ionako se to tiče samo njih (priča vlasnika firme od 15 zaposlenih).

“Jer ako ja to ne sredim, nitko drugi neće. Bez mene će se sve raspasti i samo ja to znam napraviti! Ja sam bitan, ja sam važan!”

Uspjeh vs. neuspjeh
I znate što se desi kada ljudi s takvim stavom uspiju? Slavlje, zadovoljstvo, veselje, fešta, proslava… odlično se osjećaju. Posebno zato jer su sami samcati uspjeli pobijediti “neprijatelja” i sada je vrijeme za proslavu. Konfete, šampanjac, žene u minicama, djeca ozarena lica, pokloni sve okolo i naokolo. “Jer, ja sam junak. Pobijedio sam!” Iskreno, iskusio sam to stanje – ludo dobar osjećaj. Godi čovjeku, osjećaš se važno, osjećaš se dobro.

A što ako izgube? Uhhh… to je onda sasvim druga priča. To onda iz kategorije akcijskog filma prelazi u horor ili vrlo često u depresivnu dramu ili melodramu. Tada je sustav kriv, krive su okolnosti, tada naš junak odlazi pokunjen i tužan. Kao neki zlikovac iz serije, oštrog i namrštenog pogleda poručuje – vratit ću se ja, no bolje da me se tada čuvate! Ili, u još gorem slučaju, budete toliko poraženi (“ubijeni u prvoj sceni”) da film završi odmah nakon uvodnih slova i nikad se više ne vratite u taj film. Gadan osjećaj. Znam, probao sam, proživio sam. Nije lijepo iskustvo.

I?
A što reći osim – takav je život. Negdje uspiješ, a negdje izgubiš. I što se tu može? Iskreno, može se puno toga napraviti. Za početak, može se biti dovoljno pametan i shvatiti da ego-vođenje tj. želim-biti-heroj stav vođenja tvrtke, tima, obitelji, života jako rijetko uspijeva, a i kada uspije žrtve su jako velike (međuljudski odnosi, zdravlje, financije…) i vrlo rijetko je dobit toliko velika da može nadoknaditi sve te žrtve. Budite pametniji. Znam, probao sam.

S druge strane, ako ste stava da je život samo muka, da je posao muka, problem, tlaka i ostale kategorije negativizma – jer, život je nepošten i majka priroda me nije obdarila, roditelji mi nisu bogati, živim u nekom zabitom selu… tada pogledajte neki akcijski filmić i pronađite u sebi malog junaka koji će se odvažiti iskoračiti i povrijediti tokom tog puta. I Rambo se morao valjati u blatu, pa nije zgoreg da se i vi malo zablatite i postavite u stav da možete više od onog što vam okolina određuje. Zapravo, ono što smatrate da vam okolina određuje – jer to je samo vaša percepcija. Sami sebi postavljate najveće zapreke. Ne igrajte antijunaka, nije zdravo. Budite pametniji. Znam, probao sam.

Budite pametni, dijelite, pomažite, tražite pomoć kad zapnete, budite otvoreni za pomoć i ono najvažnije – pružite pomoć uvijek kada ste o mogućnosti i prilici. Dobitak je višestruk i imat ćete češća i bolja slavlja nego tipični akcijski junaci. Život će biti ljepši.

Uživajte u proljeću – vidimo se drugi tjedan 🙂