Kada ste u pregovorima za neki “veći” posao ili sklapate deal s nekom od financijskih institucija, uobičajena je procedura da se traže ekstra dokazi i potvrde da će se dogovoreni posao isporučiti. Ti dokazi često su u obliku referentne liste, case study-a, dostupnih resursa, iskustva djelatnika, poslovnih rezultata… 

Uobičajena procedura, rekli bi mnogi.

Nešto slično je i mene zadesilo – veliki potencijalni klijent traži na uvid moj CV kako bi provjerio reference, iskustva, rezultate… što mi je dalo materijal za razmišljanje i neku vrstu otkrića o mentalnom sklopu nas, “ludih” poduzetnika.

Prebrojavajući i opisujući silne projekt na kojima sam radio ili bio uključen, skužio sam da je ta lista poprilično velika. 

• Deseci i deseci projekata koji su odlično krenuli, a onda su se na putu izgradnje ugasili… izgorjeli kao tanka svijeća
• Deseci i deseci projekata koji kao da su postavljeni na nekim teškim drogama, da bi neki od njih stvorili još više problema, ali ima i par koji su nekim čudom postali vrlo uspješni
• Deseci i deseci projekata koji su “umrli” prije nego je napravljen prvi konkretan korak
• I na kraju, nekoliko projekata koji su uspješno završeni

Radeći update na CV-u ili ako radite referentnu listu svoje tvrtke, mnogi bi najveći fokus stavili na “nekoliko uspješnih projekata” i prikazivali se kao “zlatna koka”, “Robin Hood koji uvijek pogađa u centar mete”, “Čarobnjak Merlin”… 

Ne kažem da ovakav pristup nije dobar, već mi je u cijelom ovom procesu za oko zapelo nešto drugo tj. nešto što mi je potvrdilo razmišljanja.

A radi se o tome da se do uspjeha, znanja, mudrosti i ekspertize dolazi kroz puno projekata. I to puno projekata koji su na kraju ispalu totalno sra*e, koji su bili prosječni ali i oni koji su ostvarili ludo dobre rezultate.

I tu je taj trenutak, tu je ta aktivnost koja izmori 95% poduzetnika – testiranje, probavanje nečeg novog, unapređenje postojećeg, konstantno preispitivanje.

Mladi poduzetnici imaju taj žar da sve i svašta isprobavaju, super im je tako pristupiti poslu, sve dok… ne ponestane love ili ih prvi (najčešće to bude prvi) klijent ne nasanjka i ne plati isporučenu uslugu. Onda postanu oprezniji, do prve sljedeće zapreke, situacije… sve dok se žar ne smanji i stavi u jasne i sigurne okvire.

“Stare” poduzetničke đombe imaju iskustva koje im je kroz “sito i rešeto” izgradilo njuh kroz koji u većini slučaja mogu prepoznati zamku i potencijalni problem, ali i razlog zašto su među 5% uspješnih – ništa ne uzimaju zdravo za gotovo, uvijek preispituju i uvijek su otvoreni za nešto drugačije. Ako može brže ili jeftinije, efikasnije ili sigurnije… zašto ne probati. Osim toga, na tome su izgradili svoj biznis. 

Ne postoji uspješan biznis (što god za vas značilo uspješan), a da iza sebe nema set pogrešaka i kriza… oni su tu gdje jesu jer su nastavili dalje probavati, testirati, preispitivati… sve dok nisu našli model koji njima odgovara i tržište voli i cijeni…  

A u isto vrijeme 95% ostalih nije spremno za ekstra koraka ili bi to napravili s figom u džepu, par puta su se opekli i sada su preoprezni, razočarali su se, nepovoljne su okolnosti, nedostaje X, sada je Y…

Prerizično je, nisam siguran, što ako ne uspije, probali smo, a možda drugi put, treba paziti da…

95% klijenata s kojima sam ostvario rezultat je ukategoriji 5% uspješnih. A izjava s kojim smo kretali je uvijek glasila – oprezno ali odlučno. 

  Goran Blagus
(Business klinika)