S vremena na vrijeme imam priliku posjetiti dvije različite menze u kojima se servira ručak. Jedna od tih menzi je nasljedstvo iz prošlog režima (zastarjeli dizajn interijera i domaća, najčešće masna, hrana), dok je druga menza modernog dizajna i pomalo šminkerska. U ovoj “modernoj” na serviranju hrane radi jedan simpatičan, malo punašniji, kuhar. Uvijek je uviđajan kod odgovaranja što je taj dan u ponudi i spreman je na svakakve kompromise po pitanju kombinacija jela i priloga. Dakle, jedan mladi, fin gospodin – kuhar 🙂 No, kao i u svakoj menzi ljudi dolaze stihijski te je u jednom trenutku gužva, a par minuta nakon toga sve je prazno i pusto (najeli se ljudi pa trk na posao). Jedan dan sjedim, jedem i krajičkom oka opažam okolo što se zbiva. U jednom trenutku (bila je gužva) kuhar napušta svoju poziciju i odlazi do blagajne da naplati izdanu hranu. Naime, blagajnice trenutno nije bilo i on bez pardona i ikakvog odugovlačenja ukuca izdanu hranu. U tom trenutku vraća se blagajnica i uredno nastavi obračun, a simpatični kuhar se vrati na svoju poziciju serviranja hrane. Promatram ih i vidim da su uigrani tim te si uzajamno uskaču kada se pokaže potreba za time.
Mission statement perača prozora
Ova situacija ma prisjetila na jednu od epizoda koje sam pred nekih 10 godina čitao u knjizi “7 navika uspješnih ljudi” Stevena R. Coveya. Covey u svojoj knjizi među ostalim piše i o misiji (mission statement) koju bi svaka tvrtka trebala imati. Misija tvrtke je pisani tekst od nekoliko rečenica koji opisuju čemu i kuda tvrtka stremi, te koji su osnovni principi koje djelatnici štuju u svojem poslovanju. To je dogovoren i prihvaćen princip rada među svim djelatnicima. U knjizi tako Covey navodi slučaj koji je doživio u jednom hotelu. Tokom posjeta promatrao je djelatnika kako pere prozore na ljestvama. U jednom trenutku taj djelatnik je zamijetio kako jedna gošća hotela ima problema tokom šetnje vrtom. Gošća nije pala i bilo je drugih ljudi oko nje koji bi joj mogli pomoći, no ovaj perač prozora se spustio s ljestava i otpratio gošću natrag do hotela. Nakon što se uvjerio da je gošća preuzeta od drugih djelatnika, on se vratio na svoju poziciju i nastavio dalje prati prozore. “Moj” kuhar me podsjetio na ovog perača prozora i to me se posebno dojmilo te podsjetilo na potrebu da budemo poduzetni pojedinci.
Možete li biti poduzetni u svojem životu?
Prema Wiki-u definicija poduzetnika je osoba koja upravlja resursima i preuzima rizik da bi ostvarila profit. Kao osobine poduzetnika navode se inovativnost, razumno preuzimanje rizika, samouvjerenost, uporan rad, postavljanje ciljeva i odgovornost. Kad malo bolje razmislim, ovo su osobine koje ima “moj” kuhar. Bio je inovativan jer je promijenio poziciju i otišao do blagajne. Preuzeo je rizik jer se moglo nešto zapaliti u kuhinji, no svjesnost odabira mu je omogućila da može preuzeti taj rizik. Uporan je u radu jer zna da bez obzira radila blagajna ili ne, on će istoj količini ljudi servirati hranu, pa mu i nije teško odraditi još ovaj mali detalj na blagajni. Cilj mu je poznat – zadovoljstvo klijenata. I ono najvažnije, s potpunom odgovornošću radi svoj posao. Coching je jedna od metoda kako u sebi možete “probuditi” poduzetnika. U radu s coachem inovativnost će biti različite ideje i metode na ostvarenju željenih ciljeva. Preuzimanje rizika ćete ostvariti igranjem “što ako?” scenarija, a samouvjerenost se podrazumijeva – jer cilj koji želite ostvariti je onaj koji ste si sami postavili i vjerujete u njega. Uporan rad je potreban kada radite konkretne i zacrtane stvari kako bi ostvarili svoj cilj, dok je cilj sam po sebi jasan – željeni rezultat. I naravno, sve to na kraju omotate vlastitom odgovornošću jer ipak se radi o vašem životu. Stoga, ako jedan kuhar može biti poduzetan u menzi, možete li vi biti poduzetni u svojem životu?
