Što mislite, je l’ disciplina i motivacija idu “ruku pod ruku”?
Dio poduzetnika će reći kako im je motivacija bitna da bi bili disciplinirani, dok će drugi reći kako je disciplina sama za sebe dovoljna te je ona izvor motivacije za više-brže-jače.
U praksi često susrećem zanimljive stavove / situacije:
- kada ne znamo kako se pokrenuti onda je nedostatak motivacije razlog tome
- često očekujemo disciplinu od drugih, dok sebe vidimo kao motivatora
- oni koji “briju” samo na disciplinu, često nemaju razumijevanja za “one druge”
- zavidimo discipliniranim ljudima i to opravdavamo “našom specifičnom situacijom” ili “okolnostima koje idu njima na ruku”
- motivacija je za sanjare, disciplina je za vojnike
Svakakvih sam se izvedenica na polju disciplina – motivacija naslušao i nagledao, no i jedni i drugi nakon dubljeg promišljanja i preispitivanja svojih poslovnih rezultata dolaze do zaključka kako nema discipline bez motivacije, a ni motivacije bez discipline.
I tu se krije “tajna” uspješnih pojedinaca – vjeruju, osjećaju, znaju i prakticiraju ispravnu dozu discipline i motivacije.
Ponekad moramo biti vojnik za jedan, dva, pet, deset, 100 dana – čisti dril i čisto odrađivanje poslova bez prevelikog preispitivanja zašto. No isto tako su bitne mentalne i emotivne slike koje trebamo “stvoriti”, jer i one nas pune energijom, snagom i voljom da napravimo ekstra korak i ekstra ulog.
Htio sam ovaj tekst zatvoriti zaključkom čega nam u društvu i okruženju u kojem živimo treba više ili manje (discipline ili motivacije) i shvatio sam da ću otvoriti neželjenu frontu različitih komentara, jer nije dobro generalizirati. No ono što sam ipak uvidio da ljudima koji mi pristupaju i koji čitaju ovaj newsletter ipak treba više discipline i vještina za KAKO.
Hvala na čitanju & pišemo se za nekoliko dana.
Goran Blagus
(Business klinika)
