“Još malo i uspjet ćeš…”, “Stisni i stići će rezultati…”, “Najgore je sada odustati…”, “Moraš biti uporan…”, “Vjeruj u sebe i nastavi dalje…”, “Nećeš valjda sada odustati…”, “Ja to moram radi sebe…”, “Dokazat ću sebi i drugima…”…
Mogu ja ovaj niz rečenica i nastaviti, no vjerujem kako ste shvatili da se radi o famoznim situacijama kada nas netko bodri ili sami sebe bodrimo kako bismo trebali nastaviti raditi ono što radimo.

Iskreno, ponekad mi je puna kapa takvih rečenica, motivacijskih postera, citata, video klipova, newsletter postova (sic), mudrijaša i sličnih tehnika bodrenja koje govore kako bih trebao nastaviti u onome što sam započeo.
Teško je, lomim prste, razbijam glavu, trošim vrijeme, gubim novce, a ponekad i pamet.
Čovjek se zapita ima li sve to smisla i ako smo stvarno nadomak velikog otkrića što to zaboga tako dugo traje.
Pravo pitanje glasi: Kada / kako odustati?
Možda će čudno zvučati, da ja koji samo do sada proizveo nešto više od 100 različitih tekstova iz područja produktivnosti i motivacije pišem o tome kako treba odustati, no odustajanje od krivog i lošeg smjera je često najbolji produktivan i motivacijski korak koji ćete ikada napraviti u svom životu.
Ali u tom odustajanju postoji jedna mala začkoljica i vezana je uz proces funkcioniranja našeg mozga. Naime, riječ “odustati” ima puno veće posljedice i puno je plastičniji od “prekinuti”.

Pušači će puno teže odustati od pušenja, nego prekinuti pušenje.
Dijete će puno teže odustati od lošeg ponašanja, nego prekinuti loše ponašanje.
Tvrtka će puno teže odustati od svog djelatnika, nego prekinuti odnos s njim.
Student će teže odustati od fakulteta, nego prekinuti studiranje.

Dakle, problem je u famoznom pristupu kod prekidanja nečeg što radimo ili s nečim s čime imamo neku vrstu odnosa.
Famozna riječ “prekidanje” kod velike većine ljudi stvara dodatne emocije i kolebanje u sprovođenju takve odluke. Kada od nečeg odustajemo u nama se stvara određena doza razočaranja, tuge i/ili praznine, dok čin prekidanja ima jači i jasniji rez – nema više, gotovo je.
Odustati je puno teže nego prekinuti.
Dakle, sada znate jedan od važnijih razloga zbog čega vučete repove iz prošlosti, zbog čega imate nezavršene poslove i zbog čega se osjećate frustrirano jer nešto niste (još) napravili. Ako ne ide i ako vidite da tu nešto ne štima, donesite odluku kako prekidate taj projekt ili tu ideju, a ne da joj pristupite metodom odustajanja.
No, kako i po kojim parametrima procijeniti da se od nečeg treba odustati, pardon, prekinuti.
Poslovni projekti
Krenimo od lakše situacije, tema vezana uz poslovanje. Projekte je najlakše prekinuti i odrezati kada brojke pokazuju da se za uloženo vrijeme i novac neće vratiti uložena sredstva.
Projekt možda izgleda jako dobro, možda ima vizije i možda ako smo dovoljno uporni on postane uspješan u tamo nekoj budućnosti. Ali ako vam je u projekt uključeno previše parametara o kojima ovisite te ih još k tome ne možemo kontrolirati, tada ste na dobrom putu za početi poduzimati aktivnosti za prekid.
Poslovne projekte najčešće ne prekidamo jer smo emocionalno uključeni u njih i ako ste poduzetnik i vrtite svoj biznis, onda ego i emocije često neće dati da se nešto samo tako prekine.
Stoga, svijest i prepoznavanje tih emocija je iznimno bitno kod trezvenog odlučivanja ima li projekt smisla ili nema. Brojke su ovdje najbitnije i ako ne pokazuju kako to ide u dobrom smjeru i kako uspjeh ovisi o čudnim okolnostima (tržište tek treba postati svjesno korisnosti takvog rješenja), često je bolje odustati od projekta i fokus vremena i energije postaviti na nešto drugo.
Osim toga, pokušajte (ako uspijete) staviti brojke na papir i pogledati ih kao netko tko nije emocionalno vezan uz projekt. Što biste savjetovali tom poduzetniku?
Osobni izazovi
S osobnim projektima, željama i potrebama je malo teže. Ovdje emocije imaju puno jaču snagu i prekidanje nečeg je iznimno težak proces.
U praksi, tek kada nas nešto gadnog opali po glavi i pokunjeno shvatimo ili kako bi mnogi rekli “progledamo”, u stanju smo donijeti odluku o prekidu.
Da li odustati od nečeg ili prekinuti, znajte kako u najvećoj mjeri ovisi o emocijama. Odustajanje je često samo privremen prekid i rezerva kojom si dajemo nešto vremena za konačnu odluku.
No, kako ipak neke stvari prekinuti?
Kao i obično, svjesnost da smo zaglibili i da nas jedna te ista situacija gotovo uvijek uvali u sra* je prvi korak. Nakon toga sami sa sobom definiramo korake o prekidu te ih kroz taj isti plan provodimo u praksu. Budite sigurni kako će ego čekati trenutak slabosti i rupu u planu, a emocije će samo poticati vatru, no ako znate što vas čeka, lakše je reagirati.
Pokazivač ili indikator da je vrijeme za prekid je onaj čudan osjećaj kada kužite da nešto ne štima. Na racionalnoj razini sve nekako ima smisla ali još uvijek nešto nije dobro i osjećate nemir ili nelagodu (feel the force). Ne znam objasniti, no siguran sam da imate iskustva i da ste nešto takvog već proživjeli.
E tu, kada se to nešto osjeća, a motivacijske poruke (lažno) pumpaju kako trebamo nastaviti ali i kužite (svi mi kužimo samo si to ne želimo priznati) da nešto ne štima je situacija za prekid. Tada je vrijeme za poduzimanje koraka i djelovanje.
Vrlo vjerojatno vam sve ovo izgleda komplicirano, no u praksi i nije baš toliko. Sada znate kako prekid i odustajanje imaju različite efekte i krenite ih koristiti puno odlučnije.
Često se pokaže kako je prekidanje nečeg najbolja odluka koju smo ikada donijeli u životu.
Osim toga, od čega ćete vi danas odustati, pardon, što ćete danas prekinuti?
Goran Blagus
p.s. Jedna od dobrih odluka za prekid je začarano stanje neproduktivnosti i nezadovoljstva. Bacite pogled na “Mentalni fitness” za efikasno rješenje.