Tek sam nedavno imao jedan od onih razgovora koji mi je pomogao osvijestiti problematiku osobnog razvoja i zbog čega mnoge metode iz tog područja dobro izgledaju u teoriji ili funkcioniraju samo prvih nekoliko dana, a nakon toga se urušavaju.
Bez obzira radili na uvođenju zdravijeg menija radi skidanja kilograma, redovitog vježbanja, pokretanja novog biznisa ili uvođenje novih navika ima jedan, nazovimo ga “glupi” moment, zbog čega “fejlamo” (sleng za pojam neuspjeha).

Ja sam osoba koja voli istraživati nove stvari, uvijek u traženju boljih tehnika ili metoda koje će mi pomoći u boljoj produktivnosti i efikasnošću. Dovoljno sam otvorenog uma da konzumiram različite materijale i s onima s kojima se slažem proučavam do detalja i implementiram, dok druge samo percipiram.

Tako sam jednom prilikom “nabasao” na set poduzetničkih priča kroz koje autor oštrim jezikom dijeli svoju mudrost i ne pokazuje preveliko razumijevanje prema filozofiranju što bi bilo kad bi bilo.

Vrlo zanimljivo štivo i iznimno motivirajuće. Trgne čovjeka da se lakše pokrene.

Odlučio sam si te tekstove isprintati (sedam A4 stranice) te ih držati na mjestu gdje su mi lako dostupni (u stanu) za ponovno čitanje i proučavanje.

Jednom prilikom u goste mi stiže lokalna ekipa, dečki s kojima se povremeno družim i malo po malo jedan od njih nabasao je na te moje papire.

Čita on to, čita… i krene sa savjetima, komentarima i kritikama.

Ovo ti je bez veze… zar ne kužiš kako to nema smisla… i sada će ti on pokazati da pomoću ove metode možeš… bolje ti je da… jesi probao…

A meni krene “film u glavi” i počnem pojašnjavati kako je to meni jako dobar materijal, kako je autor uvaženi stručnjak, kako mi to ima smisla… te počnem ulagati dosta energije u uvjeravanje kako nije u pravu i da on to ne kuži.

Na kraju reagiram tako da mu uzimam papire i skrećem fokus razgovora na druge teme.

Ne znam jeste li u gornjoj situaciji primijetili moment koji mi se desio, a poprilično sam siguran da se i svakome od vas desio barem nekoliko puta u životu.
Često se to dešava u trenutku kada u svoj život (osobni ili poslovni) uvodimo nešto što je drugačije i nešto u što imamo određenu količinu vjere, a druga strana ili okolina to percipira na potpuno drugačiji način i “minira” nas svjesno ili nesvjesno.
Radi se o momentu OPRAVDAVANJA za vlastite odluke.
Radi se neugodnom osjećaju opravdavanja ili opciji da ćemo se morati opravdavati zbog čega svako jutro jedemo mekinje, vježbamo u potrganoj majici, radimo samo 3 skleka, ne gledamo TV, djecu učimo nekim drugim vještinama, radimo na usluzi XYZ, pokrećemo vlastiti biznis…
Taj osjećaj kako će nas kritizirati i kako ćemo se morati braniti i opravdavati je fakat gadna stvar te smo zbog nje puno podložniji odustati od nauma nego ustrajati do kraja.
Hrabri i poduzetni bi na ovo rekli kako treba imati mud*, jaku snagu volje, agresivnost ili jednostavno prijeći preko kritika i prigovora.
Po meni, puno efikasnije i elegantnije rješenje je u prepoznavanju i osvještavanju tog momenta kada se nekome počnemo opravdavati te im uzvratiti protupitanjem: Zar ti se sada moram opravdavati radi toga? ili Zbog čega ti se ja uopće opravdavam?!
Jasno i glasno izgovaranje onog što nam se dešava, vjerujte mi, jako puno pomaže.
Možda u ovom momentu nismo 100% sigurni da je trenutna dijeta najbolja na svijetu ili da će nam ova aplikacija uspjeti ili da gledanje video klipova s vježbama može pomoći… ali ako ne krenemo i ako ne damo sve od sebe da to usvojimo i implementiramo, nikada nećemo znati odgovor.
Promjene koje uvodimo u svoj život radimo radi sebe samih, a ne radi drugih. Trebali bi sebe malo češće stavljati na prvo mjesto.
A kako se vi nosite s promjenama i zamkom opravdavanja?
Goran Blagus