U kojem trenutku prepoznate da vas netko maltretira?

Kada vas pet puta za redom pita jednu te istu stvar? Kada inzistira na nečem što ne možete ili ne želite dati / napraviti?

I kako se borite s tim maltretiranjem?

Ignorirate? Lijepo u početku odbijete, a kasnije budete nešto malo vulgarni? Popustite i nadate se da će maltretiranje stati ili stvarno stane?

Jedan jako zanimljiv proces, zar ne?

Da, jako zanimljivo kada se nađemo na strani “onog koji je maltretiran”, ali kada smo na strani onog koji “maltretira”, tada to zovemo nekako drugačije.

Tada se to zove “upornost”, “ustrajnost”, “želja za pobjednom”, “uvjeravanjem”, “pomaganjem” i sijasetom sličnih izraza.

Ista aktivnost, no kada smo s druge strane, onda to i nije tako negativna radnja.

A gdje je dobra granica? Gdje je ona linija kada je broj traženja vs broj odgovora prikladan?

Gdje je famozna granica da se ni jedna strana ne osjeća maltretiranom? Jedna kao maltretator(?), a druga kao maltretirani?

Nemam pojma. Stvarno, nemam pojma gdje je ta granica.

Ono što ipak znam je da maltretiranja nema kada i jedna i druga strana u odnos ulaze kada im je sve jasno i čisto.

Prvi znaju što mogu pružiti i jasno pokazuju kako izgleda odnos s njima, a drugi razumiju što prvi može pružiti i jasna im je potreba.

Kad se to dvoje spoji, a moguće je spojiti i moguće je poslovni model tako postaviti, tada nema ni maltretiranja, ni nagovaranja, ni cimanja, ni ignorancije, ni loših osjećaja…