…razlog zašto je teško pristupiti potencijalnim klijentima, postojećim klijentima ponuditi nešto novo i drugačije, uspostaviti kontakt s novim poslovnim partnerima, približiti se novim prilikama, probati novo…
Frka oko “ne” i odbijenica nije na racionalnoj razini razmišljanja kako kao davatelji usluga nismo idealni za cijelo tržište i kako je očekivano da će nas netko odbiti.
Na toj istoj (racionalnoj) razini znamo se uvjeravati kako mi sami drugim ljudima (poduzetnicima) znamo reći “ne”, pa kako bi onda i nama samima trebalo biti sasvim OK da ga čujemo s vremena na vrijeme.
S jedne strane može se nabrojati desetke smislenih razloga zašto dobivanje “ne” ne treba doživjeti kao tragediju, kao put u stres, kao izvor nezadovoljstva… Čak se “ne” može smisleno prezentirati kao nešto dobro i prilika za napredak.
Ukratko, ima smisla cijela postavka kako “ne” ne bi trebao biti blokator i zapreka u napretku, ali u praksi to baš i nije tako.
A nije tako jer “ne” puno više udara na emotivnu stranu nas ljudi nego na racionalnu.
Ne, ne može, nije dobro, ne želimo, nećemo, nismo, ne znam, nisam siguran, ne sada… su riječi koja režu i stružu po našem egu i ostavljaju ožiljke koje pod svaku cijenu želimo izbjeći.
Ne postoji čovjek koji na ”NE” ne reagira padom energije i promjenom ponašanja.
Čak i psihopati na “NE” reagiraju promjenom svog ponašanja. Neki počnu još više mentalno i emotivno stiskati, a neki posegnu i za fizičkim pritiscima.
I zbog svega toga je “NE” dovelo u situaciju da ga želimo što više izbjegavati i ne se susretati s njim.
Što nas zapravo i dovodi do ključnog trenutka – “NE” često i prečesto znamo doživjeti toliko nepoželjnim da smo spremni učiniti što god je potrebno samo da se s njim ne susretnemo.
Isto onako kako zaobilazimo neka mjesta u gradu jer je tamo “strašan pas”, ne idemo na susret poznanika jer bi tamo mogao biti “onaj neugodan lik”, ne pošaljemo email jer su kao firma poznati po tome što “su jako zatvoreni”, ne odemo na sastanak jer “nećemo znati odgovor na sva pitanja”, ne pitamo za demo uzorke jer ako nam ih ne daju, srušit će nam plan…
Za svaki gornji primjer i još stotine primjera s kojima se poduzetnici (a onda i ja s njima kao njihov coach / suradnik) susrećem možemo naći i napraviti racionalne korake koje poduzeti kada se desi ovaj ili onaj “ne”.
I sve to će imati smisla… bez daljnjeg. Ali…
To nije dovoljno.
Upute su OK, pravilnici su OK, procedure su OK… ali da bi sve to zaživjelo i bilo što manje bolno, jedini smjer je da se na emotivnoj razini prihvati kako “NE” može “zarezati” naš ego i kako su ta porezotina i ta rana privremeni i ako odlučimo da zacijele u roku od par sekundi ili par minuta, to se i može desiti.
Jer ako niste skužili, “NE” jest oštar nož, no naša “emotivna ruka” je ta koja će uzeti taj nož i raniti nas.
Neosjetljivi na “ne” i odbijanje i potencijalno ismijavanje i etiketiranje su ili skužili kako je “ne nož” od gume i može ih samo malo poškakljati ili su izgradili toliko snažnu “kožu” da nož ne ostavlja ikakav trag ili su skužili da je “ne nož” ego-emotivna konstrukcija koja kad se izgradi isti tren i nestane.
Probajte, možda bi vam se život mogao drastično promijeniti.
Goran Blagus
(Business klinika)
p.s. Tema s “ne” i “odbijanjem” je među top 3 teme s kojima se susreće veliki broj poduzetnika kada treba unaprijediti prodaju i prodajne rezultate. Često se vjeruje kako će tehnike i trikovi biti dovoljni za napredak, no tek kad se “skuži i usvoji postavka oko ne”, ti trikovi i tehnike mogu prodisati svoj maksimum.
