U zadnjih nekoliko tjedana imao sam par zanimljivih susreta sa vlasnicima tvrtki koji su često kao svoje ciljeve za 2010. godinu navodili da žele preživjeti, a kasnije će već nešto smisliti. Često je tu bilo riječi kako daju sve od sebe, trude se maksimalno, odriču se svega i svačeg, no sada je bitno da prežive. A kasnije će razmišljati što i kako. I te njihove riječi su me ponukale na razmišljanja…

Filmska industrija

Sjećam se raznoraznih rasprava kako filmska industrija (posebno iz SAD) trpi velike gubitke zbog piratstva i torrent razmjene datoteka. Izumi raznih kompresorskih algoritama omogućili su piratima da video zapise sažmu na razinu koja je pogodna za distribuciju putem interneta, a potencijalnim posjetiteljima kina je brz internet omogućio da lako i za skoro ništa novaca dođu do relativno dobre kopije filmskog zapisa. I naravno, gledajući taj film u vlastitoj kući ne generiraju dodatne izvore prihoda kino dvoranama (kokice, piće, parking…). Vrlo nezgodna situacija, no što je filmska industrija učinila? Uz raznorazne pravne bitke, edukaciju i što sve ne, bila je prisiljena razviti tehnologiju i napraviti produkte iz svoje branše na način da se mogu konzumirati samo u kino dvoranama. Stoga, Avatar 3D (naglasak je na ovaj 3D) čini razliku ne samo zbog odlične tehničke izvedbe filma, već je dao razlog zbog kojeg se ide u kino. Film je omogućio gledatelju da osjeti nešto što ne može osjetiti kod kuće, što ne može piratizirati (barem na za sada) i za to mu je dao odlično zabavu i ugodan osjećaj. Dobar razlog zbog kojeg se isplati potrošiti nešto novaca.

Nokia

Vjerojatno velika većina čitatelja posjeduje ili je posjedovala jedan od njihovih mobitela. Negdje mi je ostala priča u sjećanju kako se Nokia u početku bavila rušenjem stabala u Finskoj i piljenom građom. Priča ide da su drvosječama bila potrebna nekakva sredstva komunikacije u šumi te je tvrtka izmislila elektroničke uređaje za međusobnu komunikaciju. Kasnije su se prebacili na mobitele. No, službene opise što i kako se posao odvijao u Nokiji možete pogledati na (http://www.nokia.com/about-nokia/company/story-of-nokia/nokias-first-century). Krenuli su od proizvodnje papira (1865.), pa guma, pa kablovi, da bi prve elektroničke uređaje počeli proizvoditi tek 60-ih godina prošlog stoljeća. Prvi mobitel tj. ulazak u mobilnu komunikaciju dogodio se 1979. godine. Zadnjih nekoliko godina rade sve bolje i bolje mobitele, no sasvim sigurno ste primijetili da su već ušli i u distribuciju elektronskog sadržaja kroz on-line servise.

Da, i?

Vjerujem da ste u priči filmske industrije prepoznali kako su ih okolnosti na koje nisu imali preveliki utjecaj (trudili se jesu, no ne baš uspješno) u neku ruku natjerali da okrenu sami sebe i tu pronađu neke nove smjerove koji će im omogućiti daljnji rast i život. Sasvim sigurno su bili svjesni da se treba boriti protiv pirata, no nisu svu svoju energiju usmjerili samo prema tome. Shvatili su da je to bitka u kojoj će ipak na kraju izgubiti. Ne znam je li Nokia bila u sličnoj situaciji, no sasvim sigurno su u pomoćnim alatima (talkie-walkie) prepoznali da bi tu moglo biti većeg interesa i odlučili da isprobaju nešto napraviti po pitanju ulaska u tu branšu. Iz drvene građe ući u elektroničke uređaje – netko bi rekao da su ludi. Danas Nokiju sasvim sigurno pritiskaju raznorazni konkurenti, no on-line servisi, igrice, melodije, slike… prepoznajte kako su to nova područja u koja ulaze i ne kukaju kako im je teško.

Teško nam je!

Slažem da je situacija oko nas teška, no ostaju li naša razmišljanja samo na razini žaljenja kako nam je teško (da ne upotrijebim težu riječ – cmizdrenja) nećemo daleko dogurati. Svrha posla, a napose i života nije da preživimo već da ga živimo, da gradimo, stvaramo i ostavimo nešto iza sebe. A to varijantom razmišljanja kako je bitno da preživimo, a kasnije ćemo vidjeti kako dalje ne drži vodu na dulje staze. I to je nešto što treba što prije shvatiti. Razmišljanje u smjeru kako da riješim nešto dovodi do ograničenja, dok razmišljanje kako da postignem nešto otvara različite mogućnosti.

Ekstreman primjer

Prije nego nastavim, navest ću jedan ekstreman primjer s kojim sam se susreo na jednom od foruma. Mišljenja koja navodim su moja osobna i temeljena su samo na nekoliko rečenica koje je autor ostavio, te moguće da nemam cijelu sliku. No, ipak ću navesti primjer. Naime, na jednom od foruma čitatelj ili čitateljica navodi kako je autor trebao pozvati njega kao primjer za tekst, jer eto on ima loše plaćen posao, ne zarađuje dovoljno da se može prehraniti, sin je uspješan student, ali da i dalje nemaju novaca i odakle da on štedi kada nema dovoljno ni za život. Te da nije pošteno što autor nije uzeo njega jer je njemu potrebno više pomoći nego ljudima iz autorovog članka. Gledam taj natpis i razmišljam si kako je to stvarno nezgodna situacija i kako ima ljudi koji su stvarno u velikim problemima, no nije mi jasno odakle autoru tog članka veza na internet. Nemaš dovoljno za hranu i ostale stvari, ali imaš za internet?! Ili nemaš za djetetove knjige, ali za dvije kutije cigareta dnevno imaš. Oprostite, no meni tu nešto ne štima i sve to me jako rastužuje.

Prema vs. kako

Dakle, nije mi cilj pametovati no razmislite malo (ili si barem dozvolite da čujete i neko drugačije mišljenje) o ideji koju sam spomenuo. Orijentirajte se u svojim planovima i aktivnostima prema nečem, a ne od nečeg tj. situacije. Evo nekoliko primjera:

1. Zatvaranje duga na kreditnoj kartici

a. kako zaraditi 15.000 kn da zatvorim dug na kartici?

b. kako da zatvorim dug na kartici od 15.000 kn uz postojeći posao?

2. Promjena posla

a. koji posao još znam raditi?

b. kako da promijenim posao?

3. Konkurencija nas je prestigla

a. koje imamo opcije za djelovanje?

b. što da radimo?

4. Nemamo za plaće djelatnicima

a. što sve možemo napraviti po pitanju plaća?

b. odakle nam novac za plaće?

Primijetite kako samo mala promjena redoslijeda riječi otvara različite mogućnosti. Dok se u pitanjima pod slovom “a” ne ograničavate samo na opcije koje su vam poznate, već vas navode da istražujete i nešto “izvan kutije”, pitanja pod slovom “b” su ograničavajuća jer ne otvaraju mogućnosti da razmišljate o drugim opcijama. Unaprijed ste ih isključili.

Kako dalje?

Očajavanje i žaljenje i prigovaranje i njurganje vas ne vodi nikuda. Razmotrite i opcije koje su potpuno uvrnute i izvrnute (kao Nokia), provjerite i potvrdite svoje kvalitete, istražite u bližoj i daljnjoj okolini i donesite odluku. Zapravo, napravite bilo što – samo nemojte čekati. U povijesti se pokazalo da većina onih koja je čekala nije dobro završila, a sumnjam da je sada vrijeme da čekamo. Okružite se ljudima od povjerenja, educirajte se, nabavite si mentora, dogovorite coaching, podijelite mišljenja s drugim ljudima (brainstorming). I napravite korak. Išta je bolje od ništa.

Vidimo se drugi tjedan.

P.S. Kao nastavak akcije od prošlog tjedna, u mogućnosti sam ponuditi još 10 besplatnih coaching sessiona u trajanju od 30 minuta. Zainteresirani mi se mogu javiti putem e-maila na [email protected], te u njemu navedite “Kolumna – gratis coaching #2”.