Jedan nedavni događaj prisjetio me na judo koji sam trenirao pred jako puno godina.
Za one koji ne znaju, pojednostavljeno rečeno, judo je borilačka vještina prepoznatljiva po različitim tehnikama bacanja.
A uz različite tehnike bacanja, treba znati i različite tehnike padova.
Sjećam se kako su početni treninzi judoa najviše bili usmjereni učenju različitih tehnika padova. Jer, znati pasti ispravno i bez povrede bila je garancija da se možeš dignuti i dalje nastaviti borbu.
No, tko nas uči kako ispravno pasti u svakodnevnom životu?
Željeli mi to ili ne, padovi su sastavni dio života. Neki od tih padova nas slome, neki malo povrijede, a neke čak ni ne osjetimo.
Životno iskustvo nas uči kako da se nosimo s padovima i to je za sada najbolja škola. Nije uvijek baš ugodna, no bitno da iz toga nešto naučimo.
Ono što sam ja naučio, a misao je koju bih želio podijeliti s Vama je da kada padate, padnite prema naprijed i napravite barem još jedan korak.
Padnite tako da se možete što prije dignuti i dalje nastaviti borbu.
Provjerite povrede, izliječite oštećenja, stresite prašinu sa sebe i krenite dalje.
g.