“Već je prošlo više od trideset dana i još mi nije platio. Prvo me gnjavio tri tjedna da želi novu ponudu, da mu izvučem i pojasnim svaku stavku na posebnom dokumentu, pa mi je onda otezao sa pristupom lokaciji (bio je na godišnjem, a nitko u firmi nije znao da dolazim napraviti posao kod njega) i sada kad sam sve napravio još uvijek mi nije platio. Čak sam i svoje novce dao u materijal, jer obećao mi je da ćemo sve to srediti kad završim posao. Zašto sam mu vjerovao kad sam već prije čuo da nije baš od riječi?! No, moram nešto raditi. Ne mogu samo kod kuće sjediti. A već je prošlo više od trideset dana i još mi nije platio. I što sada da radim? Kako ću ja bez tih novaca?”

“Nije mi dobro. Zadnjih deset dana imam blago povišenu temperaturu (37.5) no ipak odlazim na posao. Osim toga, nije to ni toliko strašna temperatura, a kraj mjeseca je pri kraju i moram završiti reporte financijskom direktoru. Čitao sam da je aspirin dobar za ove moje tegobe, a osim toga, dobar je i u sprječavanju infarkta. Ako popijem jedan dnevno ili možda jedan tjedno?! Ma nema veze, sad mi je bolje i idem na posao. Moram napisati onaj izvještaj, a morati ću se svađati i s drugim odjelima, jer vidim da mi još uvijek nisu sve podatke poslali. Osim toga, kad napravim ovaj izvještaj isplanirat ću su posjet doktoru. Nije mi dobro, ali moram ići raditi. I što da sada radim?”

“Ako spustim cijene za 15% i pojačam telesales, povećati ću bazu novih korisnika za 30%. Sa tih 30% imat ću više love na računu, pa će biti za nagradu za ekipu na telefonima. Uh kad bi samo novi korisnici uvidjeli koju super ponudu im dajem. Ali, zašto oni ne kupuju? Da, pa kriza je, recesija. Nema se love… Da, a što ću sada? Da još spustim cijene? Kad barem ne bi bilo ove krize, kad barem ne bi ovi političari dirali PDV, kad bi bilo manje korupcije … Ovo nije dobro, što da radim?”

Kada bismo se manje bavili drugima…

Vjerojatno se većina malih poduzetnika može naći u jednoj od ovih priča ili barem u nekom od njezinih dijelova. Priče su to meni bliskih i dragih ljudi koji su dočekali “vruću jesen” i sada kada je ona stigla došli su do zida. Svi se pitaju što i kako dalje. Čak su neki otišli toliko daleko da ih je uhvatila depresija i postavljaju si famozno pitanje ima li ovo sve smisla. Bez obzira na sve, u konačnici bih ja ove priče sveo na “kad barem ne bi taj [vanjski faktor]…, onda bi…”.

Taj “vanjski faktor” je začkoljica oko koje se svi mi često znamo vrtiti i sužava nam pogleda na situaciju. “Zakačeni” na vanjska zbivanja smatramo da je to jedini razlog problema i takav stav nas blokira u rješavanju nastalih situacija. Kada bismo se manje bavili drugima, a više sobom, svojim vještinama, svojim znanjima, svojim rezultatima, svojim zdravljem, svojim željama, svojim poslovima, a manje prebacivali odgovornosti i krivice na druge i vanjske faktore situacija bi bila sasvim drugačija. Kada bi svatko od nas preuzeo odgovornost za svoj posao na sebe, sigurno bi svima bilo lakše – no to nije tako. Ali opet, to nije razlog da odgovornost za svoj život (poslovni/privatni) ne preuzmete na sebe.

I gdje je misao ili bit cijele ove priče? Okrenite se sebi, krenite od sebe i razmislite što radite za sebe kako biste ostvarili svoje potrebe i želje. Evo, tu je i glavna misao – KRENITE! Pokrenuti se danas je najbitnija i najvažnija radnja koju možete napraviti. Možda smjer u kojem se krećete nije savršen (takav ni ne postoji), no znajte situaciju u kojoj se nalazite, znajte kud želite doći i KREĆITE SE, RADITE NEŠTO, PODUZIMAJTE NEŠTO. Samo nemojte stajati!