U današnjoj epizodi pokušati ću, uobičajenu i svima nama jako dobro poznatu aktivnost, prikazati iz jednog drugog, zabavnijeg, ali i korisnog kuta.
Već smo ozbiljno zakoračili u proljeće (iako vremenski uvjeti nisu baš najpovoljniji), a time je krenula i nezaobilazna sezona spremanja roštilja na otvorenom.
Za one koji ne znaju što je roštilj (ima li takvih?), to je ritual spremanja hrane u prirodi korištenjem otvorene vatre i rešetke na kojoj se ta ista hrana priprema. S obzirom kako se kod pripreme i konzumacije hrane boravi u prirodi i na otvorenom prostoru, cijeli kulinarski spektakl veseli stare i mlade.
Sunce, svježi zrak, nešto fizičkih aktivnosti kao dobro opravdanje da nismo baš toliko zakržljali i ugodno hladno piće otvaraju apetit za svježe pripremljenom hranom. Vatreni jezici plamte i počinje se stvarati ugodna žar koji će iz hrane izmamiti najugodnije mirise i pretvoriti je u fine zalogaje.
Ostalo je još samo postaviti rešetku na vrh našeg roštilja i možemo krenuti. Ali, kako to često biva – rešetka nije spremna. Od zadnjeg je puta ostalo nešto zagorenih ostataka hrane, a neki ostaci su već toliko zagoreni da se sezonama ne mogu skinuti. No, četku u ruku i trljaj – trljaj. Uobičajena je ideja malo držati rešetku na vatri da popuste zagoreni ostaci, kako bi se lakše očistila, ali već dobro znamo kako to daje samo polovične rezultate.
I tako rešetka za spremanje hrane ima sve manje i manje korisno iskoristive površine. Zbog djece pazimo kako bi hrana bila spremljena na što čišćem dijelu rešetke, no i krkani koji mogu sve i svašta pojesti, prije ili kasnije, počinju zazirati da im komadi hrane na sebi nemaju ostataka od roštilja iz prošlih sezona.
Tada često krene razgovor / monolog – roštilj moramo očistiti kada s njim završimo i drugi put nećemo trošiti toliko vremena i energije na akrobacije neuspješnog čišćenja.
Pametni bi rekli kako ne smijemo ostavljati za sutra ono što možemo / trebamo učiniti danas, no tko njih još sluša [šalim se]. Zapravo, mišljenja sam da roštilj (rešetka) iskustvo možemo primijeniti na svakodneve modele našeg osobnog funkcioniranja.
Naime, pokušajte se sjetiti koliko puta ste neki posao ostavili za sutra ili neki drugi dan? I kada je taj drugi dan došao, bilo je puno teže pokrenuti se jer je prvo trebalo “očistiti zaostatke”, a onda se dogodilo nešto još gore – na zaostatke od jučer i prijašnjih dana “nalijepio” nam se set novih poslova koje trebamo učiniti taj dan.
Ostavljanje stvari za neki drugi dan znači da taj drugi dan počinjemo s minusom. Nimalo ugodno iskustvo ako želimo nešto novo postići danas, a većinu vremena i energije trošimo baveći se ostacima prijašnjih poslova.
Ovo me sjetilo na primjer poznanika koji trči maraton. Kaže da je sudjelovao na jednom međunarodnom maratonu gdje mu je trebalo 15 minuta trčanja da bi samo stigao do startne linije. Iskusan je maratonac pa mu to nije teško palo i kaže da je to uobičajeno na velikim manifestacijama, ali 15 minuta trčanja da dođeš samo do startne linije?! Hmmm…
I tako velika većina nas upada u sindrom neočišćene roštilj rešetke – svaki nedovršen posao ostavlja nešto malo ostataka za sljedeći dan i naša efikasnost se svakim danom sve više i više smanjuje. Da stvar bude još gora, toga postanemo svjesni tek kada se ti ostaci nakupe toliko da ne možemo ispravno funkcionirati.
Eto, sada znate zašto mnogi pričaju da nemaju dovoljno vremena.
A rješenje? Završite posao do kraja isti dan kada je trebao biti završen. Ne ostavljajte “male zaostatke” za drugi dan jer s vremenom se natalože i postanu jako veliki. Počistite dobro svoju “rešetku” i drugi dan započnite čistom “rešetkom”, a ne “jutrom u minusu”.
Više ćete uživati u životnim trenucima, postići bolje rezultate i manje se nervirati – garantiram.
Hvala na pažnji i pišemo se uskoro.
Goran Blagus
p.s. Ideja da kupite novu rešetku ili sve rasturite i počnete raditi ispočetka, rijetko daje pozitivne rezultate. Navika ostavljanja i nezavršavanja poslova je ona koja dovodi do ovakvog nagomilavanja i ako vam se to dogodilo prvi put, dogodit će se i svaki naredni.
p.p.s. Za rješavanje okorjelih zaostataka postoji rješenje. Jasan fokus, ulog veće količine energije i želja za promjenom. Tehniku “čišćenja” znam i mogu je podijeliti s vama, no bez uloga gornja tri sastojka, tehnika ne funkcionira i nema rezultata. Više o tehnici i o tome kako očistiti zaostatke otkrivam uskoro.
