Jeste li osoba kojoj trebaju idealne okolnosti prije nego nešto poduzmete? Zanimljivo je kako će jako velika većina ljudi na ovo pitanje odgovoriti niječno, a očekuje i ponaša se kao da je odgovor – da. Ako bih vas dodatno pitao uspijevate li sve stvari i aktivnosti u životu (privatne i poslovne) postaviti tako da one čine smislenu cjelinu, većina će odgovorit sa “ne”, no intimno želi da je u mogućnosti odgovoriti sa “da”. A pravi, istiniti i jedini odgovor na drugo pitanje je – da. I to vrijedi za sve nas.

Čudna pitanja

Vjerojatno se pitate čemu ovako čudan uvod i ova čudna pitanja. Pratite me do kraja ovog kratkog teksta, pa vidite kuda će nas to dovesti 🙂 Stoga, krenimo s prvim pitanjem.

Pokušajte zatvoriti oči na 30 sekundi i prisjetiti se nekog posla ili neke aktivnosti koju trebate napraviti, no odgađate je već neko vrijeme (godina, mjesec, tjedan, dan, sat…) jer nešto nedostaje kako biste tu aktivnost započeli i taj posao napravili. Pokušajte biti iskreni prema sebi pa odaberite jednu od aktivnosti koja vam je baš onako bitna, no nikako je napraviti.

Izrazito sam siguran da kroz glavu provlačite neke od sljedećih misli, tj. opravdanja zbog čega se još uvijek niste pozabavili tim poslom ili aktivnošću ili izazovom:

• još nije pravi trenutak
• trenutno nisu dobre okolnosti time se baviti
• nedostaje mi još informacija
• nisam ovog trenutka spreman
• trebam još naučiti / otkriti / saznati…
• budem prvom prilikom
• pa to mi i nije toliko bitno

Ljuti li vas što sam upotrijebio riječ “opravdanje” u gornjoj rečenici, opisujući različite misli? Bez obzira na odgovor, stvari su potpuno jasne. Ušli ste u stanje “samo još…” i zapeli ste u njemu. Ušli ste u stanje u kojem očekujete “nešto”, neki događaj, neku informaciju, neki splet okolnosti, pa ćete tek nakon toga poduzeti nešto po pitanju izazova s kojim se trebate suočiti. I znate što, to je sasvim OK i jako tipično za nas ljude.

No, pravi izazov dolazi s drugim pitanjem – uspijevate li sve stvari i aktivnosti postaviti tako da one ZA VAS čine smislenu cjelinu? Ako na ovo pitanje odgovarate sa “ne”, hoćete li nabrojati ista ova gornja opravdanja kao i za razloge zbog čega neke važne i bitne stvari za vas još niste napravili? Ili ima tu još nečeg? Možda nije sve stvar vašeg osobnog odabira, već je nešto djelomično uvjetovano okolnostima kojima se ne može upravljati, no izazov i dalje stoji – uspijevati li postaviti stvari i što činite po tom pitanju?

Ali…

“Krećem s vježbanjem u ponedjeljak, jer je to početak tjedna, jer ću do tada srediti opremu, jer će tada ….”
“Počet ću se spremati za ispite kada skupim sve skripte, odradim seminar, obavim konzultacije…”
“Krenut ću redovito spavati nakon što dovršim ove e-mailove, završim projekt za klijenta, pojedem večeru…”
“Poduzet ću nešto u životu kad se malo sredim, sredim misli i vidim koje opcije mi se nude…”

Bez daljnjeg ove izjave izgledaju i zvuče sasvim normalno, smisleno i svatko od nas se može naći u njima. No, znate li kako ih ja doživljavam? Ovo je samo bacanje dimnih bombi kako mi sami poduzimamo sve što je potrebno, no eto, okolnosti nas sprječavaju u tome. Bacamo dimne bombe kako bi nas okolina percipirala kao jako zaposlene ljude i kao ljude koji se trude, jer nam to godi (ego). Bacamo dimne bombe i govorimo kako bacamo dimne bombe misleći da ćemo time nešto postići. Puno bombi i puno dima. Ništa više.

A cijela priča je jako jednostavna. Situacija u kojoj se nalazimo i sve kako nam je u životu jest baš onako kako zaslužujemo. Tražimo i čekamo idealne trenutke da poduzmemo nešto po pitanju promjene situacije, no isto tako ništa ne poduzimamo da do njih dođe što prije. Žalimo se kako bi htjeli nešto drugačije ili bolje, a ništa ne poduzimamo po tom pitanju. Stoga, ovo što imamo je samo rezultat naših aktivnosti i akcija.

I zato se zapitajte, hoće li se ikada i kada desiti idealne okolnosti. Po meni – NIKADA! Osim toga, ako samo čekate i očekujete da će voda za plivanje jednog dana postati toplija, znajte kako se to nikada neće desiti. S vremenom, voda će biti sve hladnija, stoga uskočite u bazen što prije i počnite plivati.

Vidimo se drugi tjedan i molim bez “samo još…”.