Zanimljivo kako ulaskom u prosinac sve oko nas postane drugačije, tj. sve je pretežito obojano u tonovima Božića, Djeda Mraza (Božićnjaka), prodajnih akcija, prilika koje ne treba propustiti… Poruke koje se komuniciraju gotovo sve u isti glas govore kako slijedi vrijeme opuštanja, domjenaka i uživanja u uspješnim plodovima poslovanja ove godine (a uspjeh se ovdje tumači ne samo u smislu da smo nešto ostvarili nego i da smo preživjeli). Ne znam kako vi funkcionirate u ovo “vrijeme”, ali postoji i jedan potpuno drugačiji model funkcioniranja kod ljudi s kojim se susrećem sve češće.

IT iskustvo

U svojoj karijeri vodio sam nekoliko IT tvrtki, te kako se većinom radilo o uslugama održavanje servera i servisa, ljudi koji su u njima radili većinom su bili različiti administratori. Vrlo često smo se znali šaliti kako je “ugašen server najsigurniji server” i “kako se može najviše posla obaviti van radnog vremena”. I ova zadnja izjava se definitivno pokazala kao iznimno točnom. Što administratori, a što i ja sam osobno, najviše smo kvalitetnog posla obavili noću ili tokom vremena kada nismo službeno nudili uslugu tj. podršku korisnicima.

Tako je bilo uobičajeno da se najveće preinake u uslugama rade od 22:00 pa do ranojutarnjih sati ili se nove usluge kreiraju tokom neradnih dana (vikendima ili praznicima).

Vikendi & praznici

Iako IT branša ima opravdanja zašto se neke poslovi rade kad “korisnici spavaju,” nekako se ne mogu oteti dojmu da kreativni/produktivni rad vikendom i praznikom ipak ima svoje prste i u nekim drugim branšama. Zapravo, primjećujem (što kod drugih, a što i kod sebe) kako se tokom vikenda i praznika potencijalnom tržištu komuniciraju novi projekti i nove potencijalne ideje. Vrlo zanimljiv model kojeg ja zovem “Vikend poduzetnika”, no bojim se da je on ujedno i vrlo “sklizak” model.

Prepoznajete li se u sljedećem opisu?

Radite u nekoj tvrtki ili ste možda čak na nekoj vodećoj poziciji. Radno vrijeme vam je od ponedjeljka do petka, nije vremenski definirano i generalno volite raditi to što radite. Svjesni ste da su problemi sastavni dio posla, vrlo rado biste da ih ima što manje i odlično se osjećate kada u što kraćem roku možete popraviti nastali problem. Ponosni ste na sebe i tim ako ste u mogućnosti unaprijed predvidjeti neke od trendova i situacije, te djelujete prije nego se neki slučaj desi. Zadovoljni ste sa pohvalama korisnika/poslodavca i smatrate kako samo zadovoljan korisnik može pridonijeti uspjehu vašeg posla. Posao vam daje određenu sigurnost, nije da su to milijuni i da možete dignuti sve četiri na duže vrijeme, no imate sasvim solidna primanja i dobar osjećaj sigurnosti da si možete priuštiti sve ili gotovo sve u nekom razumnom roku.

Vremenom ste upoznali gotovo sve tajne posla i OK vam je ovo što radite, no postoji želja za nečim više (boljom uslugom, većim tržištem, više vremena s obitelji, nešto treće…). Svjesni ste da bi trebali nešto napraviti i gotovo da znate što, no nekako preko tjedna ne stignete poduzeti konkretne korake po pitanju različitih ideja ili vam se jednostavno ne da to raditi tokom tjedna. Ulaskom u vikend ili završetkom radnog vremena u petak navečer, nekako u sebi osjetite navalu energije i različitih osjećaja kako je sada odličan trenutak da razvijete svoju ideju. U vikend ulazite s puno entuzijazma, s velikim planovima kako ćete tokom vikenda i noćnih sati razraditi ideju i napraviti nešto oko nje. Samo razmišljanje i sam rad na ideji ispunjava vas zadovoljstvom i ništa vam nije teško. Ulazite u vikend i radite na ideji bez ikakvih problema, maksimalno koncentrirani i odlično se osjećate. I sve to super djeluje do nedjelje navečer ili ponedjeljka ujutro kada ponovno krećete s svojim regularnim poslom.

Vikend ideja je stavljena postrance, radite svoj uobičajeni posao i čekate sljedeći vikend za nastavak. Sljedeći vikend još radite nešto ili tek nešto sitno, jer vas je svladao umor… I sve tako do nekog sljedećeg vikenda ili do božićnih i novogodišnjih praznika kada ćete imati više vremena jer ideja je odlična i želite je realizirati.

Zapravo, da budem sažetiji – jeste li vi osoba koja dobije poriv za rad kada se svi drugi odmaraju? Ako jeste, znajte da niste jedini.

Sklisko…

Spomenuo sam da je gornji model u nekim situacijama vrlo sklizak i možebitno problematičan. O čemu je riječ? Osjećaj kako možete raditi samo u trenucima kada vas nitko neće smetati i rad u takvim trenucima (noću, praznikom, vikendima…) očit je znak da tjedne obveze niste dobro posložili. Nešto vam ne funkcionira s prioritetima.

Sklisko je utoliko ako sebe možete identificirati s modelom ponašanja vatrogasca. Vatrogasci su po svojem opisu ljudi koji dežuraju dok se ne desi neki problem i onda reagiraju. Ako vi preko tjedna igrate ulogu vatrogasca (čak vam bude i ugodno u njoj) znajte da se radi samo o reaktivnom načinu funkcioniranja i da na ovakav način ne stvarate dodatne vrijednosti. Zapravo, dodatne vrijednosti pokušate stvoriti vikendom, praznikom ili kad su “idealni” uvjeti.

Sklisko je utoliko što ovakvim model ponašanja (kad se svi odmaraju ili idu na odmor), u neku ruku glumite zaposlenu osobu koja želi okolini pokazati kako puno radite, kako ste zaposleni, kako vam ništa nije teško… Ma zapravo, hranite svoj ego. “Vidi me, ja sam tako zaposlen da radim i praznicima!”

No, nije sve tako negativno. Glavna misao koju sam želio podijeliti s vama je da osvijestite jeste li osoba koja navalu energije za poslom dobiva kad nikog nema oko vas i da osvijestite je li to samo neki od ego modela. Ako ego ne igra ulogu u tome, tada punim plućima naprijed i stvorite neki ludi biznis u tim trenucima nadahnuća. Pa makar bilo i za božićne praznike.

Sretno!