Već nekoliko dana mozgam i razmišljam kako pomoći (mladim) prodajno-prezentacijskim timova da naprave telefonski poziv.
Ako ste neobavezno istraživali internetom (čitaj: tratili vrijeme da se malo opustite) gotovo sigurno da ste došli na članke tipa “10 stvari koje se ljudi najviše boje”.
Ili ste možda bili na nekom seminaru prodajnih ili govorničkih vještina i tamo ste po prvi put vidjeli slajd na kojem je top lista strahova izgledala ovako:
1. Nastup ispred publike
2. Smrt
3. Nebitno…
Za mnoge je spoznaja o strahu “nastupa ispred publike” bila otkriće i budimo iskreni, za večinu njih je stalo na tome jer se dalje od spoznaje nisu pomakli.
Strah od javnog nastupa je gotovo pa isto kao i strah od nenajavljenog telefonskog poziva.
Zašto je to tako, što iz iskustva, što iz feedbackova, stvar je u filmovima i scenarijima koje vrtimo u glavi nakon što imamo javni nastup (hladan telefonski poziv) koji su toliko strašni, negativni i destruktivni da bi “radije umro, nego pričao ispred 75 ljudi”.
Neću ovdje ulaziti u “što i kako se pripremiti”, kako se fokusirati, kako ovo ili ono da biste imali bolji scenski nastup (hint: tehnika je ovdje najmanje bitna), već ću izvući epizodu s telefonima i kad ekipa treba napraviti prvi poziv.
A često, vjerujte mi, često prvi poziv koji ćete raditi i koji treba napraviti je da dobijete novu informaciju i privolu za komunikaciju.
I tu ima jedna (od) rečenica koja se lako može izvježbati i koja je dobar početak za daljnje unapređenje telefonskih vještina.
…oprostite, biste li mi mogli pomoći oko jedne informacije?
Ovo pitanje, ova rečenica, izgovorena nakon što se predstavite imenom i prezimenom i eventualno nazivom firme iz koje zovete u više od 95% slučajeva će vam dati pozitivan odgovor.
A nakon toga, samo jasno i glasno izgovorite što trebate tj. koju informaciju trebate.
Što ide dalje? Pa to je dalje stvar prodajne koreografije i cilja koji želite postići.
Ono što ovdje tipujem je dotična rečenica koja se izrazito lako može uvježbati, a složena je tako da osoba koja zove ne osjeća pritisak i k tome je formulirana kao zatvoreno pitanje.
Posljedica – gotovo pa nemoguće da će biti više od dva scenarija, nema razloga za strašnim filmovima.
