U današnjem ću tekstu podijeliti vlastitu spoznaju o tome što mi pomaže u motivaciji i momentu kada nastupe “teška vremena” (čitaj: ne da mi se, naporno je, nelagodno je, teško mi se pokrenuti…).
U par navrata, na ovoj listi, onako sramežljivo, znao sam spomenuti kako je jedna od aktivnosti u koju ulažem energiju i provodim dio vremena povrtlarstvo. Sadim različite biljke i vodim brigu o njima i plodovima koje mi one daju.
Početkom proljeća, prva aktivnost koju provodim na svom mini ranču jest težak i naporan posao upotrebe sofisticiranih naprava pod nazivom lopata, motika i grablje. Pripremam teren za buduće biljke, a posao koji radim je vrlo jednostavan – zabiješ lopatu, okreneš zemlju i sve tako dok ne obradim sedam gredica. Nakon toga slijedi još jednostavniji posao – upotreba motike i grablji u formiranju tih istih gredica.
Nažalost, korov često ima želju rasti na tim istim gredicama pa slijedi vrlo jednostavan posao saginjanja i vađenja istog kako ne bi smetao drugim, važnijim biljkama.
Ukratko, sve ove aktivnosti su vrlo jednostavne za napraviti, ali i nužne ako želim posaditi biljke i dobiti kvalitetne plodove.
Nadam se da iz ovog kratkom opisu možete primijetiti jedan detalj – radeći posao pripreme zemlje, čovjek se jednostavno MORA uprljati. Blato u cipeli ili ispod noktiju, ne previše ugodan miris znoja i lagana ukočenost leđa, zbog jednih te istih radnji, upotrebom najnovije verzije motike 🙂
Ali, ako želim da mi biljke uspiju, ako želim uživati u grašku, luku, salati, paprici, paradajzu… za mjesec, dva, tri, pet… zemlja se mora obraditi i treba odraditi taj prljav posao.
A kako je s mentalnim poslovima? Kako je s poslovima gdje radimo rukama i gdje za posljedicu rada nema blata ispod noktiju?
Moram nazvati nepoznate ljude i to mi nije baš ugodno raditi. Osjećati ću se “prljavo” jer mi druga strana može poklopiti
slušalicu, možda će mi reći NE, možda će mi uputiti neku psovku…
Treba isporučiti uslugu, ali moram proučiti 15 sati video materijala, možda će me boljeti oči, propustiti ću svoju omiljenu seriju, baš bi mi dobro došlo malo sna…
Žao mi je prijatelju, nema ti druge nego odraditi taj posao, uprljati se, kao i sa svojim biljkama, zagrijati stolac, ispisati stotine i stotine stranica i napraviti što god je potrebno. Nije lijepo, nije šareno i ne izgledaš kao maneken kad ih radiš, ali bez njih su ti šanse za uspjeh jako malene (čitaj: nikakve).
Lekcija s biljkama i obradom zemlje me naučila kako se u životu za mnoge stvari, koje trebam i želim ostvariti, moram uprljati. Ne se toliko fizički uprljati, već mentalno i emotivno.
Ako želim uspješno završiti projekt, trebam sjesti, naučiti nove tehnike i metode, isprobati ih u praksi, nazvati ljude za pomoć, pogriješiti, dobiti kritiku, početi sve ispočetka ako sam pogriješio…
Vrlo često to nije nimalo ugodan posao, no on se mora odraditi ako želimo postići bolje rezultate. Isto kao i pripremiti zemlju, tako moramo pripremiti i sebe i okolnosti da bi uspjeh bio lakše ostvariv.
Zato se zapitaj koliko ulažeš vremena i energije u pripremne radnje ili ih izbjegavaš jer su “prljave” (dosadne, teške, naporne, neugodne, nezgodne)?
Ostavite svoj komentar ispod ovog teksta
Hvala!
