… provjerim jeste li dobili ponudu i ima li potrebe da prokomentiramo [neku od stavaka / njezin sadržaj].
Zar je to toliko teško izgovoriti?
Ima li stvarno potrebe znojiti se i izmišljati bezbroj razloga zašto ne napraviti follow-up na poslanu ponudu?
Zar svi mi nismo zatrpani hrpom emailova, poruka, ponuda, poslova, problema i jednostavno na neke stvari zaboravimo?
Aha… vi ste jedan od onih koji ima poslovni moto: “ako im je bitno, javit će se sami”.
Ne želite smetati, ne želite da misle kako ih zovete iz razloga da bi im prodali?
Zanimljivo. A zašto ste im onda uopće slali ponudu?
Aha… kužim, htjeli ste im pokazati vrijednosti koje mogu dobiti u suradnji s vama i kad to prepoznaju, javit će se i sklopit ćete suradnju.
Ima smisla… no, što ako nisu dobili ponudu(?), što ako im nešto nije jasno (?), što ako im je nešto drugo odvuklo pažnju(?)
Hmmm… da… ako im je važno, onda će poruka i naša ponuda doći do odgovornog.
A što ako neće? A što kažete da provjerite da li je poruka stigla?
Pa da… mogli bi. Kako ste ono rekli da ide rečenica?
Dobar dan g. X Y,
zovem da provjerim jeste li dobili ponudu i ima li potrebe da prokomentiramo njezin sadržaj.
OK… ne izgleda komplicirano. A što ako mi kaže da je dobio?
Ništa lakše, pitaj ga što misli i hoćemo li uskoro početi surađivati.
OK… ali što ako kaže da mu ponuda nije prihvatljiva?
Ništa lakše, pitaj ga radi čega mu nije prihvatljiva, saslušaj argumente i vidi je l’ imate dobre odgovore na njegove prigovora ili izgovore.
Uuuuh… izgleda komplicirano. A da ipak ostavimo da nam se sami jave?
A da ipak zatvorite ovaj svoj biznis?!
Ovakav sličan razgovor vodim barem 2 puta mjesečno kada “pokušavam natjerati” vlasnike firme i voditelje prodaje da implementiraju follow-up proceduru u svoje poslovanje.
Puno energije se utroši na uvjeravanju, a ne biste vjerovali kako jedna rečenica i jedan poziv može drastično promijeniti “krvnu sliku” tvrtke.
Nije da sam ovime otkrio neku veliku tajnu i nije follow-up procedura nešto nepoznato u poslovanju, no i dan danas se iznenadim koliko puno poduzetnika ima averziju i strah postaviti pitanje “kako vam se čini” ili “hoćemo surađivati” ili “ima potrebe da prođemo kroz detalje”.
Ljudi moji, pratite (follow-up) prodajni proces i najgore što vam se može desiti je da kažu NE! Barem ćete znati na čemu ste, a onda se okrenite prema onima koji će reći DA!
Goran Blagus
(Business klinika)
