Priča s Parkside alatom meni je i više nego poznata iz privatnog života, ali u biznisu se taj isti efekt događa češće nego što si želimo priznati. I jednako pogađa i poduzetnike i poduzetnice.
Posebno kad radiš sam, pa za svaki problem i sam tražiš rješenje. Ili kad si toliko ambiciozan da u svemu što upoznaš vidiš priliku za još neki posao, novu uslugu ili proširenje onoga što već radiš.
Recimo, puno vremena trošiš na ponude. Svaki put skupljaš podatke iz mailova, prepisuješ ih, slažeš dokument i provjeravaš jesi li nešto zaboravio. Kad kupac traži izmjenu, opet otvaraš nekoliko prozora i tražiš što treba promijeniti.
Imaš problem i tražiš rješenje.
Skužiš da se dobar dio toga može automatizirati. Pogledaš kako. Nađeš alat, nekoliko primjera i čovjeka koji pokazuje kako sve povezati.
Ovo ti se sviđa. Mogao bi platiti nekome da ti složi taj postupak, ali sad te već zanima kako stvar radi. Ako naučiš, moći ćeš poslije sam mijenjati što ti treba.
Kupiš alat i upišeš edukaciju.
Dok učiš, otvara ti se još mogućnosti. Pa ovo može povezati i upite s weba. Može slati podsjetnike. Može pripremati izvještaje. Počneš gledati što su drugi napravili, spremati primjere i proučavati dodatne opcije.
Želiš ući u srž, a kad već ulažeš vrijeme i novac, želiš znati što sve možeš s time.
I onda ti dođe još jedna ideja.
Ako ovo treba tebi, treba sigurno i drugim poduzetnicima. Mogao bi im to slagati. Znaš posao, razumiješ njihove probleme, a sad imaš i alat kojim ih možeš riješiti.
Već razmišljaš kako bi izgledala ta usluga i koliko bi je naplatio.
U međuvremenu stigne novi upit za ponudu. Napraviš je kao i prošlu. Sad je hitno, a svoj postupak još nisi složio do kraja. Hoćeš, samo da uhvatiš malo vremena.
Na kavi ti netko spomene da gubi sate na administraciju. Odmah imaš nekoliko ideja. Objasniš mu što bi mogao povezati i kako bi mu to olakšalo posao. Možeš mu čak i pokazati svoj primjer.
Za drugoga vidiš dosta jasno što treba napraviti.
Kod tebe ipak ima još nekoliko posebnosti koje moraš proučiti i doraditi. Tvoj način rada ima iznimke. Za neke stvari nisi siguran kako bi ih povezao. A naišao si i na drugi alat koji bi možda bio bolji za to što tebi treba.
Pa pogledaš i njega.
I tako skupljaš edukacije, alate, predloške i tehnike. Neke si već preporučio drugima. Za neke čekaš priliku da ih upotrijebiš i pokažeš koliko dobro mogu riješiti problem.
Kad pogledaš koliko si vremena uložio, stvarno se ne može reći da nisi radio na tome. Učio si, istraživao, isprobavao, uspoređivao. Usput si pronašao i nekoliko mogućnosti za novi posao.
Samo što ponude još slažeš gotovo kao prije.
Nešto si povezao, nešto testirao. Jedan dio radi, drugi još treba doraditi. Onda si našao bolji alat pa zastao da proučiš njega. Sad već razmišljaš da bi možda cijelu stvar trebalo postaviti drukčije.
I tako imaš što raditi svaki dan, a ono zbog čega si krenuo ostaje poludovršeno.
Oko tebe se već skupila hrpa tvojih poslovnih "Parkside alata". Kupljenih, proučenih, djelomično isprobanih. Čekaš priliku da neki izvučeš i pobjedonosno kažeš: „Imam baš ono što treba!”
Za tuđi problem često odmah znaš koji bi alat upotrijebio, ali zato svoj još držiš otvorenim.
Kažeš – dobro je, sve je to ulaganje u osobni i poslovni razvoj. To nije bačeno vrijeme i novac. Naučio si nešto novo, proširio mogućnosti, možda će od toga nastati i novi posao.
A tu je i onaj poznati unutarnji glas:
„Nikad ne znaš kad će mi to zatrebati.”
Ponude sada radiš puno brže ili misliš da je puno brže, samo često to više nisu ponude za ono čime si krenuo od početka, već tražiš nekom kome treba rješenje za izradu ponuda.
Ah, jedan lijepi začarani krug i "moram znati još i ovo". 🙂
Nego, čisto da vam bacim bubu u uhu: ovaj scenarij nije do novih tehnika, vještina i alata. Do toga je kako se osjećaš i kako sebe percipiraš u usporedbi sa svijetom i okolinom u kojoj se nalaziš. I biznisom koji vodiš, naravno.
Ima dublja priča oko toga.