Jutarnja kava, pregled vijesti iz svijeta, kontrola kalendara i današnjih taskova, kratak predah radi uzimanja zaleta, odrađivanje posla nekih 5-7 sati, opuštanje pred kraj dana, večera i druženje – tako nekako izgleda zamišljeni dan života jednog vlasnika biznisa. Barem tako mnogi misle da bi trebalo izgledati, ili još gore, drugi koji nisu u tome misle da je tako.
A realnost je puno drugačija – kava ujutro možda, ali ako je frka bit će onda malo kasnije. Ili ako je još veća frka, onda će biti 3 ili 4 kave – s mlijekom i malo šećera, naravno.
Pa krećemo – email broj 1 – niste ovo… email broj 2 – kad ćete… email broj 3 – što je s ovime… email broj 17 – kako ćete…
Telefon je između emailova, a whatsapp između sastanka, zoom poziva i važnog dopisa koji je jučer stigao preporučenom poštom. Bila je to bijela kuverta s onim papirićem koji se odlomi od nje i koji će pošta službeno dostaviti pošiljatelju čije ime ima skraćenicu "PU".
Jedan tipičan dan vlasnika biznisa izgleda sve samo ne mirno. Cijeli dan si s nekim u kontaktu i svima nešto odgovaraš ili oni tebi odgovaraju.
Ili ako nije tako, onda je tiho, prazno, podmuklo i vrti se jedna te ista priča u glavi koja uvijek započne pitanjem "što ako?"
Ali kome kažeš da za onaj email broj 17 još nemaš odgovor? Ili da si dopis iz bijele kuverte pročitao tri puta i nakon toga ga spremio sa strane jer danas jednostavno nemaš snage još i za to?
Nečega se primiš odmah, nešto odgodiš, nešto riješiš usput. Izvana se vidi da stvari idu dalje. A koliko ti je toga još otvoreno u glavi, to znaš samo ti.
I onda navečer netko pita kako je bilo na poslu, a ti kažeš: “Ma, gužva. Sve po starom."
Htio ne htio, time što si odabrao biti vlasnik biznisa, prihvatio si i dio u kojem ostaješ sam. Jer, iako zasluge koje tvoj biznis ostvari idu tebi, isto tako i veliki problemi idu tebi.
Samoća dolazi s firmom, kao i porez.
I ok je biti sam u tome. Ok je i da ti je ponekad teško, čak i kad si cijeli dan okružen ljudima. To što ti je teško ne znači da nisi za vođenje firme.
Odeš na konferenciju, nađeš se s frendovima, odradiš nekoliko dobrih sastanaka ili izađeš navečer. Paše ti, napuniš se malo, čuješ nešto korisno i nasmiješ se.
Ali onda svatko ode svojim obavezama i svojim temama, a tebe kod kuće i dalje čeka email broj 17 i dopis iz bijele kuverte. Možda ti je nakon druženja lakše, ali što ćeš s emailom i dopisom, to je i dalje na tebi.
Kad si krenuo u svoj biznis, imao si ideju i misao što želiš napraviti. Bio si sam s time i to ti je tada jako odgovaralo.
I danas je samoća dio tvog poslovanja, samo što je često doživljavaš kao znak da nešto nije u redu. Vidiš tek posljedice kad ti svega bude dosta i pomisliš da bi najradije sve prodao, zatvorio, ugasio. U tom trenutku vidiš firmu koja ti je preko glave, a teško vidiš koliko si toga ostavio samo sebi da nosiš.
I tako se, koliko god biznis narastao, sve opet vrati na tebe. Od “ovo je moja firma" do “sve moram sam" put je kraći nego što misliš.
Sam odlučuješ, to je ok, ali ne moraš sam i nositi.